Tijelo na zapadu

Stari Grci i Rimljani poznavali su važnost masaža, ali i svega onoga što se danas podrazumijeva pod prirodnom medicinom. Osim pisanih dokumenata i arheološki nalazi jasno dokazuju da su oni tijelo njegovali brojnim termama, u kojima je, nakon opuštanja u bazenima, primalo masažu mirisnim uljima. U antičko je doba postojao kult tijela, štoviše, skladno razvijeno tijelo bilo je sinonim uravnoteženosti i inteligencije.

Ove «poganske» navike iskorijenjene su prelaskom s politeizma na monoteizam, dakle, dolaskom kršćanstva. Tijelo odjednom postaje manje vrijedno i prljavo, nešto što zbog svoje putenosti ozibljno prijeti i nagriza ljudski integritet. Postaje okov duši, veza s đavlom, ishodište grijeha. Iz srednjeg nam vijeka stižu brojni dokazi samokažnjavanja bičevanjem, štoviše, poznat je pokret flagelanta, koji su u velikim skupinama obilazili gradove i sela, istovremeno se bičujući i moleći. Razlog tako drastičnom postupku dolazi upravo iz područja potisnute tjelesnosti i oni kao da bičevanjem kažnjavaju tijelo jer im šalje, njima nepoželjne, porive.

Zapadni je svijet potpuno otuđen od tijela kroz cijeli srednji vijek. Nemoguće je povući točnu vremensku granicu zanemarivanja tijela. Ostaje činjenica da tek početkom 19. stoljeća, kroz rad Šveđanina Per Henrik Linka i Nizozemca Johana Georga Mezgera, Zapad počinje, putem masaže, ponovo susretati vlastitu tjelesnost. Srećom, uvid u «izgubljeno» vrijeme kao da je potaknuo Zapadnjake da s još većim žarom krenu u osvajanje znanja o tijelu. Na taj su način utemeljena suvremena znanja iz fizioterapije, limfodrenaže, osteopatije i kiropraktike, kineziologije, refleksologije...

* preuzeto iz knjige "Thai Yoga masaža, energija, namjera, pažnja" autor D. Haber