Gledajući kroz povijest, vidimo da Istok, za razliku od Zapada, neprekidno sustavno brine za tijelo, štoviše, možemo reći da su tamo. Zahvaljujući pomnom promatranju tijela, već odavno uočili veze između tijela, emocija i uma. Danas svima znani pojmovi poput holizma, energije ili aure svoje ishodište imaju u drevnim istočnim medicinskim sustavima.

Posebnost istočnjačkog pristupa ogleda se na nekoliko razina. Najprije, on proizlazi iz načina na koji Istok poima svijet: sve što nas okružuje u neprekidnom je procesu mijenjanja, a ono što je statično – beživotno je. Bez obzira promatramo li svijet kroz leću mikroskopa ili teleskopa, svuda ćemo primjetiti gibanje, stalnu promjenu. I čovjek je, kao dio prirode, podložan promjenama; naš se život sastoji od stalnog mijenjanja vlasitih stavova, emocija, fizičkog izgleda, pogleda na svijet, misli... i usklađivanja s tim. Ova promjena, koja označuje sve što nas okružuje, očitovanje je sile koju običavamo nazvati energijom.

Pojam energije nalazimo u indijskoj tradiciji, posebice u sustavu ayurvede i yoga filozofiji, gdje je poznat kao prana. Nalazimo ga i u sustavu tradicionalne kineske medicine i filozofskih pravaca poput taoizma gdje ga nazivaju qi, te u Japanu gdje je izraz ki sastavni dio brojnih riječi i ima ista obilježja kao pojam qi.

Svatko od nas je, u stvari, manifestacija energije.

Pojam energije obuhvaća u sebi pojam holizma – cjelovitosti. U kontekstu masaže, to znači da rad na fizičkom tijelu istovremeno uključuje i odrazuje se na naše misli, ideje i osjećaje. Istočnjački oblici rada na tijelu iznova uspostavljaju cjelovitost i potpomažu integraciju različlih dijelova čovjekove ličnosti. Stoga su isočnjačke terapije mnogo više od masaže – one su istinske iscjeliteljske vještine.